top of page

Vidim te. Osjećam te.
Nisi sama...
Dobro mi došla, predivna Dušo...
Ako i ti priželjkuješ kreirati slobodan život, sreću, zdravlje, zadovoljstvo i radost kroz zajedničko učenje, rad na sebi i spiritualnost... tada pođi sa mnom!
Pridruži mi se u pustolovini osobnog razvoja i iscjeljenja...

Potraži inspiraciju na blogu...
















































![Slow living vs. FOMO/YOLO
Data nam je sloboda izbora da biramo SVE u svom životu, pa tako i tempo, ritam te dinamiku kojima ćemo živjeti svoj život, svoj dan, svoj sat, svoj trenutak. Doslovce sami biramo koliko će nam trajati vrijeme, koliki će biti doživljaj jednog trenutka.
Što više jurimo, grabimo, "kasnimo", stižemo ka budućnosti...to vrijeme protiče brže ~ puno brže pretvaramo budućnost u prošlost, preskačući ono "sada", kao nečujno slovo u riječi. Znaš da je tu, al mu ne pridaješ pažnju.
Što više namjerimo usporiti svoje življenje, svjesno smanjivati tempo iz brzog u umjereno pa do polaganog, to se sadašnji trenutak više razvlači. Kao elastin. Može postati beskrajan. To se danas onako instagramično naziva #slowliving
I naprosto zvuči paradoksalno da za nešto što zvuči tako sporo, umjereno, nježno...da mi je za to trebalo tooooliko rada, volje, truda, učenja i odučavanja, da bih živjela slow-ish.
Jer većinu svog života sam provela u onoj drugoj kategoriji.
U onoj kategoriji koja te uvjerava da:
YOLO ~ you only live once (😏 ako ičeg imamo puno, onda je to živōta)iz kojeg po mom mišljenju proizlazi famozni
FOMO ~ fear of missing out, od kojeg sam itekako svjesna da sam bolovala godinama u svom djetinjstvu i "mladosti" [s koliko godina se smije početi koristiti izraz "u mladosti, kad sam bila mlada", pitam za prijatelja 🤭😅]
Vratimo se na slowliving vs FOMO.
Dakle, od svoje primarne obitelji (mama, tata, bake i djedovi, tetke) imala sam vrlo dosljedan primjer kako je živjeti 100 na sat. Svi su bili poduzetnici/samozaposleni, svi su se budili u 5-6 ujutro i RADILI. I uvijek je bio naglasak na kako napraviti što više u što kraće vremena, jer već ide ono sljedeće za što je potrebno učiniti još više, al opet nekako da bude u manje vremena. Jer valja uz redovan rad odradit i sve ono izvanredno, izvanradno... I zabava je bila pretvorena u rad. Valjalo je sudjelovati u svemu i prisustvovati SVEMU. Svadbama, rođendanima, sprovodima, kolinju, Božićima, Uskrsima, Slavama, krstitkama, pričestima, krizmama, ispraćajima u vojsku, razvodima, obljetnicama, nedjeljnim ručkovima, zajedničkim ljetovanjima, praznicima, proslavama Novih godina, repriza, reprize repriza](https://scontent.cdninstagram.com/v/t51.75761-15/490035177_18502287991034504_2602687646599454225_n.jpg?stp=dst-jpg_e35_tt6&_nc_cat=104&ccb=1-7&_nc_sid=18de74&_nc_ohc=r5u5yQqr9LwQ7kNvwEsJOZS&_nc_oc=AdmwCK9UpwrjpYex5NYWVArH6GBUyu1IAvUQuKFeS20Q-hAScU_Cq4_PY1nCPE4jmiw&_nc_zt=23&_nc_ht=scontent.cdninstagram.com&edm=ANo9K5cEAAAA&_nc_gid=S9A1xNzU7BCao2Qf7UjrGw&oh=00_Afb8pOiTPzE20ggd9X1J7VU8C41s7FCdYt3K0ISoEdInXA&oe=68DF4EF9)
![Slow living vs. FOMO/YOLO
Data nam je sloboda izbora da biramo SVE u svom životu, pa tako i tempo, ritam te dinamiku kojima ćemo živjeti svoj život, svoj dan, svoj sat, svoj trenutak. Doslovce sami biramo koliko će nam trajati vrijeme, koliki će biti doživljaj jednog trenutka.
Što više jurimo, grabimo, "kasnimo", stižemo ka budućnosti...to vrijeme protiče brže ~ puno brže pretvaramo budućnost u prošlost, preskačući ono "sada", kao nečujno slovo u riječi. Znaš da je tu, al mu ne pridaješ pažnju.
Što više namjerimo usporiti svoje življenje, svjesno smanjivati tempo iz brzog u umjereno pa do polaganog, to se sadašnji trenutak više razvlači. Kao elastin. Može postati beskrajan. To se danas onako instagramično naziva #slowliving
I naprosto zvuči paradoksalno da za nešto što zvuči tako sporo, umjereno, nježno...da mi je za to trebalo tooooliko rada, volje, truda, učenja i odučavanja, da bih živjela slow-ish.
Jer većinu svog života sam provela u onoj drugoj kategoriji.
U onoj kategoriji koja te uvjerava da:
YOLO ~ you only live once (😏 ako ičeg imamo puno, onda je to živōta)iz kojeg po mom mišljenju proizlazi famozni
FOMO ~ fear of missing out, od kojeg sam itekako svjesna da sam bolovala godinama u svom djetinjstvu i "mladosti" [s koliko godina se smije početi koristiti izraz "u mladosti, kad sam bila mlada", pitam za prijatelja 🤭😅]
Vratimo se na slowliving vs FOMO.
Dakle, od svoje primarne obitelji (mama, tata, bake i djedovi, tetke) imala sam vrlo dosljedan primjer kako je živjeti 100 na sat. Svi su bili poduzetnici/samozaposleni, svi su se budili u 5-6 ujutro i RADILI. I uvijek je bio naglasak na kako napraviti što više u što kraće vremena, jer već ide ono sljedeće za što je potrebno učiniti još više, al opet nekako da bude u manje vremena. Jer valja uz redovan rad odradit i sve ono izvanredno, izvanradno... I zabava je bila pretvorena u rad. Valjalo je sudjelovati u svemu i prisustvovati SVEMU. Svadbama, rođendanima, sprovodima, kolinju, Božićima, Uskrsima, Slavama, krstitkama, pričestima, krizmama, ispraćajima u vojsku, razvodima, obljetnicama, nedjeljnim ručkovima, zajedničkim ljetovanjima, praznicima, proslavama Novih godina, repriza, reprize repriza](https://scontent.cdninstagram.com/v/t51.75761-15/490035177_18502287991034504_2602687646599454225_n.jpg?stp=dst-jpg_e35_tt6&_nc_cat=104&ccb=1-7&_nc_sid=18de74&_nc_ohc=r5u5yQqr9LwQ7kNvwEsJOZS&_nc_oc=AdmwCK9UpwrjpYex5NYWVArH6GBUyu1IAvUQuKFeS20Q-hAScU_Cq4_PY1nCPE4jmiw&_nc_zt=23&_nc_ht=scontent.cdninstagram.com&edm=ANo9K5cEAAAA&_nc_gid=S9A1xNzU7BCao2Qf7UjrGw&oh=00_Afb8pOiTPzE20ggd9X1J7VU8C41s7FCdYt3K0ISoEdInXA&oe=68DF4EF9)

























